Svaka infekcija je stres za organizam i mijenja potrebe za inzulinom kod osoba s tipom 1 dijabetesa. Respiratorne viroze često povise glukozu i povećavaju potrebu za inzulinom, dok stomačne viroze (povraćanje, proljev) mogu istovremeno dovesti do nižih vrijednosti glukoze i pojave ketona.
Prehlade, gripa i sličica infekcije podižu nivoe stres-hormona (kortizol, adrenalin), što povisuje glukozu i povećava potrebu za inzulinom. Tipično je: visoki šećeri, ketoni mogu biti prisutni, povećan rizik od DKA.
Povraćanje i proljev smanjuju unos hrane i tekućine. Glukoza može biti normalna ili niska, ali se javljaju tzv. starvation ketoni zbog nedovoljnog unosa UH. Rizik od ketoacidoze postoji čak i uz niži šećer.
Tokom bolesti organizam prelazi u „štedni“ mod i raste inzulinska osjetljivost. Ista doza inzulina jače djeluje — može se vidjeti smanjena potreba za bazalom/bolusom i veći rizik od hipoglikemije.
Šest temeljnih pravila koja smanjuju rizik od komplikacija tokom bolesti.
Čak i ako ne jedeš, tijelo i dalje treba bazalni inzulin da spriječi stvaranje ketona. Doza se može prilagoditi, ali se ne prekida bez dogovora s dijabetologom.
Obično svaka 2–4 sata tokom dana i barem jednom noću. Korisnici CGM-a trebaju postaviti uže granice alarma za bolest.
U krvi (β-hidroksibutirat) ili urinu — pri svakoj bolesti, posebno ako je glukoza >10–14 mmol/L ili ako ima povraćanja.
Za visoke šećere s prisutnim ketonima koristi se povećana korekcijska doza brzodjelujućeg inzulina svaka 2–4 sata, po dogovoru s dijabetologom.
Cilj 1 čaša tekućine na sat. Kombinuj tekućine bez šećera (kada je glukoza visoka) i tekućine s UH (kada je glukoza niska ili normalna).
Krekeri, tost, banana, bistri sok razblažen vodom. Cilj — unositi male količine UH da se spriječe hipoglikemije i razvoj ketona.
Brz vizuelni vodič za pravilan odgovor — uvijek u dogovoru s tvojim ljekarom.
Tipičan obrazac: normalan dan, prvi dan viroze sa smanjenim unosom hrane, drugi dan s izraženijim postom i povećanom inzulinskom osjetljivošću.
Bazalni inzulin se nikad ne prekida — ali doza se može smanjiti po dogovoru s dijabetologom ako su glukoze niske i nema ketona. Cilj je spriječiti hipoglikemiju, a istovremeno održati dovoljno inzulina da se ne razviju ketoni.
Pri svakoj bolesti, najmanje 2–3 puta dnevno. Ako su pozitivni — svakih 2 sata, dok ne padnu na negativno. Ketoni u krvi su pouzdaniji od ketona u urinu jer pokazuju trenutno stanje.
Starvation ketoni nastaju zbog nedovoljnog unosa UH (post, povraćanje) — glukoza je obično normalna ili niska. DKA (dijabetička ketoacidoza) je opasno stanje sa visokom glukozom i visokim ketonima zbog manjka inzulina. Oba zahtijevaju pažnju, ali pristup je drugačiji: starvation — više UH; DKA — više inzulina + hitna pomoć.
Paracetamol je obično siguran. Ibuprofen treba izbjegavati kod jake dehidracije i kod bubrežnih problema. Sirupi sa šećerom mogu povisiti glukozu — provjeri sastav. Uvijek konsultuj ljekara ili apotekara, posebno za djecu.
Postepeno, kako se apetit i normalan unos hrane vraćaju. Glukoza i inzulinska osjetljivost se mogu još 24–72 h razlikovati od uobičajenih. Mjeri redovno i prilagođavaj doze u dogovoru s dijabetologom.
